Uoči 26. obljetnice pada Grada heroja – Vukovara, uoči Dana sjećanja na žrtve Vukovara 1991. diljem Međimruja zapaljene su svijeće i položeni vijenci.
Obilježavanje je održano pod nazivom I u mom gradu Vukovar svijetli, a u koordinaciji udruga iz Domovinskog rata Međimurske županije te uz podršku Međimurske županije i Grada Čakovca. Predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata, predstavnici Policijske uprave međimurske, obitelji poginulih i nestali međimurskih branitelja u Čakovcu su odali počast svima koji su živote položili na oltar Domovine. Kolonom sjećanja od igrališa NK Sloga do Vukovarske ulice gdje su zapaljene svijeće, dok su vijenci položeni kod Spomen-zida poginulim i nestalim braniteljima. Na Trgu Republike svijećama su ispisana imena gradova Čakovec i Varaždin.
Svijeću je zapalila i gospođa Mira Hižman, čiji je suprug Ivan Hižman, na vukovarsko bojište otišao s posljednjom skupinom međimurskih policajaca. Na Trpinjskoj cesti izdvojen je od strane agresora, a pokopan je tek 1997. godine. – Ja sam 1992. bila u Beogradu i vidjela sam da je mrtav, a 1997. smo ga pokopali u Nedelišću jer sam znala broj pod kojim je on bio pokopan, a to je 1/105. Svake godine boilježavamo, a i prije mjesec dana smo bili u Vukovaru.“ – rekla je supruga poginulog međimurskog branitelja.
26 godina poslije, Zdravko Belec iz ogranka Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Pribislavec: – Nakon svih ovih godina još uvijek se osjeća nemoć. Kad vidimo da smo bili toliko nemoćni za obraniti taj grad, a da smo išli, tko zna kako bi bilo i koliko bi nas još izginulo. Poslije bitke smo svi generali… Jednostavno je nemoć, jako nezgodan osjećaj još uvijek. Da se imalo, vjerojatno bi to bilo malo drugačije to završilo. Ima puno branitelja koje znam, nisu svi bili u Vukovaru, ali i suborci koji su ostavili živote… nadao sam se da će se znati za što će ostavit, ali eto..“
Tužna obljetnica pada Grada heroja, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća, obilježena je i u Prelogu te Donjem Kraljevcu.
U petak je u Međimurju ujedno obilježena i 353. obljetnica smrti Nikole Zrinskog Čakovečkog.
Obilježavanje je održano pod nazivom I u mom gradu Vukovar svijetli, a u koordinaciji udruga iz Domovinskog rata Međimurske županije te uz podršku Međimurske županije i Grada Čakovca. Predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata, predstavnici Policijske uprave međimurske, obitelji poginulih i nestali međimurskih branitelja u Čakovcu su odali počast svima koji su živote položili na oltar Domovine. Kolonom sjećanja od igrališa NK Sloga do Vukovarske ulice gdje su zapaljene svijeće, dok su vijenci položeni kod Spomen-zida poginulim i nestalim braniteljima. Na Trgu Republike svijećama su ispisana imena gradova Čakovec i Varaždin.
Svijeću je zapalila i gospođa Mira Hižman, čiji je suprug Ivan Hižman, na vukovarsko bojište otišao s posljednjom skupinom međimurskih policajaca. Na Trpinjskoj cesti izdvojen je od strane agresora, a pokopan je tek 1997. godine. – Ja sam 1992. bila u Beogradu i vidjela sam da je mrtav, a 1997. smo ga pokopali u Nedelišću jer sam znala broj pod kojim je on bio pokopan, a to je 1/105. Svake godine boilježavamo, a i prije mjesec dana smo bili u Vukovaru.“ – rekla je supruga poginulog međimurskog branitelja.
26 godina poslije, Zdravko Belec iz ogranka Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Pribislavec: – Nakon svih ovih godina još uvijek se osjeća nemoć. Kad vidimo da smo bili toliko nemoćni za obraniti taj grad, a da smo išli, tko zna kako bi bilo i koliko bi nas još izginulo. Poslije bitke smo svi generali… Jednostavno je nemoć, jako nezgodan osjećaj još uvijek. Da se imalo, vjerojatno bi to bilo malo drugačije to završilo. Ima puno branitelja koje znam, nisu svi bili u Vukovaru, ali i suborci koji su ostavili živote… nadao sam se da će se znati za što će ostavit, ali eto..“
Tužna obljetnica pada Grada heroja, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća, obilježena je i u Prelogu te Donjem Kraljevcu.
U petak je u Međimurju ujedno obilježena i 353. obljetnica smrti Nikole Zrinskog Čakovečkog.
