Danas je u Zagrebu održana komemoracija za proslavljenog igrača, trenera, jednog od simbola GNK Dinama Zlatka Kranjčara.
Emotivnim obraćenjem oprostio se od svog oca oprostio Niko Kranjčar.
– E, moj Cicek… znam da me sada gledaš gore u nekoj nebeskoj karaki… i da se smiješ jer si me uspio izvući na pozornicu i navući me da javno budem intiman. Znam da se smiješ jer znam da znaš koliko to ne volim. Baš si odlučio otići gore na dan kad su se otvorile terase kafića, da si svi nekaj vele tebi u spomen… Bio si im idol, vodilja, prijatelj, pojam gospoštine i dobri duh ovog našeg grada… To sve znaš, al ono kaj možda još ne znaš je da ćeš im to ostati još jako, jako dugo…
Sjedim jučer na balkonu, iznad oltara kaj su ti ljudi napravili ispred naše zgrade i gledam dole. Ne vidi me nitko, ali ja vidim malu curicu kako prilazi tim plavim i crvenim lampionima, i tvojoj slici, stane i gleda. U jednom trenutku ode do tate i pita ‘Tata, tko je bio ovaj striček?’… I tata krene…
Cicek moj, roditelji, bake i djedovi ovih dana objašnjavaju mladim generacijama tko si bio i zakaj si im toliko značio… A bio si i maskota, i ljubimac svih Zagrepčana i Zagrepčanki… i svih onih ljudi koji su iskonski voljeli naš Dinamo. Al znaš kaj, meni si bio tata, rekao je kroz suze Niko Kranjčar.
– Svojim primjerom naučio si me kako voljeti svoje, a poštovati tuđe i kako cijeniti pripadnost, i kako biti Purger i Hrvat. Al najveća životna lekcija koju sam od tebe naučio je ta da smo na ovom svijetu svi jednaki i da svakom čovjeku treba dati svoje vrijeme, pažnju i pomoć ako mu je potrebna. I osmijeh… On niš ne košta, jel tak? A vodeći me na druženja pokazao si mi što znači biti prijatelj, s velikim P.
– Ne bum ponavljal da si bil šmeker i fakin, vlasnik osmijeha koji osvaja na prvu, ne bum ti rekel ni koliko boli da nisi više tu i koliko mi već fališ. Za kraj ću ti reći samo ovo – hvala ti na ljubavi i podršci u mojim dobrim i mojim lošim trenucima. Jedno znam sigurno, ti zapravo nisi otišao, jer si u svima nama previše ostao.. I Cicek, ‘You did it your way’… Volim te, volimo te, od svega ti srca hvala. Tvoj sin.
U ime Hrvatskog nogometnog saveza sućut je izrazio Zorislav Srebrić.
– Kao igrač, kao trener, kao izbornik ostavio je dubok trag u hrvatskom nogometu, istaknuo je Srebrić.
Miroslav Ćiro Blažević rekao je da ne zna da ga je nešto toliko rastužilo kao vijest o smrti Cice Kranjčara.
Emotivim riječima obratili su se i predsjednik GNK Dinamo Mirko Barišić i legendarni igrač zagrebačkog kluba Marijan Vlak.
U skladu s propisanim epidemiološkim mjerama, komemoracija je zatvorenog tipa u organizaciji kluba i obitelji Kranjčar. Posljednji ispraćaj bit će na zagrebačkom groblju Mirogoju u 15 sati.
Na stadionu Maksimir Dinamo će izložiti knjigu sjećanja u spomen na Zlatka Kranjčara, od danas u 14 sati do ponedjeljka u 20 sati. Bit će izložena u fan shopu u sklopu stadiona i bit će dostupna svima zainteresiranima koji žele upisati svoj posljednji pozdrav legendi Dinama. Knjiga će nakon toga biti predana obitelji Kranjčar.
