Rođen je 7. prosinca 1947. godine na Korčuli, a prvi susret s glazbom imo je u 5. godini kad je od oca Marka na poklon dobio usnu harmoniku. Njome je zabavljao djecu iz svoje ulice te putnike na brodu na čestoj relaciji Split – Vela Luka.
Osnovnu školu završio je u rodnoj Veloj Luci, a srednju u Splitu. Najprije je uči svirati glasovir, a potom klarinet i gitaru. Prvi estradni nastup bio mu je na splitskom dječjem festivalu 1961. s popularnom pjesmicom Baloni.
Festivalski debi imao je na Splitu 1967. na nagovor Zdenka Runjića s njegovim Picaferajem, skladbom koja nije dospjela na završnu festivalsku večer, no koja će, povampirena, u ‘70-ima, postati jednim od vječno zelenih Oliverovih standarda. Dvojac se u ponovnoj suradnji vraća na Split 1975. S pjesmom Galeb i ja, ultimativan zgoditak i početak višegodišnje plodonosne suradnje najnakladnijeg i nagradama najobdarenijeg autorsko-izvođačkog dvojca.
Pobravši najprestižnije festivalske i diskografske nagrade, bio je i laureat prve dodjele Hrvatske diskografske nagrade Porin koja je dobrano prošla u znaku njegove izvedbe Gibonnijeve Cesarice. Na jubilarnom pak, ovogodišnjem 25. Porinu dobio je nagradu za životno djelo. Pri dolasku na dodjelu spriječila ga je bolets, no javio se putem video-poruke, što je ujedno bilo i njegovo posljednje pojavljivanje u javnosti.
Deset dobivenih Porina te odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, samo su neka od brojnih Oliverovih priznanja. Humanitarnim koncertom koji je održao u ljeto, 25.8.2001. u pulskoj areni dokazao je još jednom zbog čega je i nakon toliko dugo godina iznimno bogate i uspješne glazbene karijere na samom tronu.
Posljednji koncert održao 15.listopada na pozornici splitskog HNK-a, koncert pod nazivom Vjeruj u ljubav koji je organizirala Županijska liga za borbu protiv raka.
