U jeku Domovinskog rata, a nakon oslobođenja čakovečke vojarne, 24. rujna 1991. godine, osnovana je 34. Inženjerijska bojna u Čakovcu. Godišnjica njezina osnutka obilježena je paljenjem svijeća kod Spomen zida poginulih branitelja u Čakovcu te služenom misom za poginule i umrle pripadnike 34. Inženjerijske bojne. Središnja svečanost održana je kod Spomen obilježja u bivšoj vojarni.
„Postrojba je dobila Zapovijed 22. rujna. Tada su došli prvi djelatnici Zbora Narodne Garde, ja sam bio jedan od njih, bilo nas je ukupno četvero i dobili smo zapovijed za pristupanje ustroju namjenske inženjerijske postrojbe koja je dobila i brojčanu oznaku, bila je to 34. bojna . Tada se to zvao Inženjerijski bataljun Zbora Narodne Garde pri operativnoj zoni Bjelovar.“ – rekao nam je predsjednik Udruge veterana inženjerijske bojne Domovinskog rata Čakovec, Alan Srpak.
Minutom šutnje odana je počast svima poginulima u Domovinskom ratu nakon čega je predsjednik Srpak pročitao izvornu Zapovjed Zapovjedništva Zbora narodne garde 22. rujna 1991. godine.
Bojna je nakon oslobođenja vojarne došla u posjed velikog broja namjenskih inženjerijskih strojeva, opreme, minsko-eksplozivnih naprava i drugog naoružanja koje se kasnije koristilo za provedbu zadaća osiguranja bojnih djelovanja. Kroz 34. bojnu prošlo je ukupno tisuću i 700 vojnih osoba, a tijekom izvršenja ratnih zadaća dva pripanika su poginula, a njih sedam je ranjeno.
„Ustroj našeg inženjerijskog bataljuna činile postrojbe – 1. Pionirska satnija sa zadaćama miniranja i razminiravanja te 2. Pionirska satnija sa zadaćama rušenja i raščišćavanja, osiguranja pokretljivosti kod održavanja i izgradnje puteva, mostova i raznih objekata utvrđivanja. Logistički vod sastojao se od sanitetske, kuharske i tehničke desetine.“ – rekao je Srpak u svom obraćanju okupljenima.
Tijekom ratnih djelovanja 34. bojna uklonila je preko 10 tisuća raznih mina. Po završetka rata, a tijekom razminiravanja sve do 2004. godine, uklonjena je još osam tisuća 931 mina. Te godine, bojna je ušla u sastav 38. Inženjerijske brigade i hrvatskom Centru za razminiravanje predala veliki broj protivničkih zapisnika i vlasitith djelovodnika o minskim poljima i minski sumnjivim područjima.
„Prema podacima UN-ovog stručnjaka za mine, Boba Keeleya, u Hrvatskoj je bila postavljena skoro polovina od ukupnog broja mina (šest milijuna) kojima je raspolagala bivša JNA, što znači da se radi o zastrašujućoj brojci od gotovo tri milijuna mina.“ – istaknuo je Srpak.
Bojna je pomagala i civilnim strukturama u raščišćavanju ruševina, popravcima puteva, a sudjelovala je i u povratku civila u Hrvatsku. U Međimurju je sa svojim inženjerijskim i transportnim strojevima pomagala na područjima Bukovčaka, Selnice, Malog Brega, Murskog Središća, Turčišća, prostora današnjih čakovečkih bazena, velike grabe iza stare uljare i još nemalog broja manjih intervencija. Sudjelovala je i u napadačkoj operaciji "UNA" te u mirovnoj misiji "KESS" u Autonomnoj oblasti Gorskog kotara.
Prisjetivši se tih dana, osnutka 34. Inženjerijske bojne te vojnih operacija u Domovinskom ratu, predsjednik Udruge Alan Srpak pozvao je sve prisutne, ali i sve građane da se uključe u realizaciju projekta „Monografija 34. Inženjerijske bojne“ koja bi trebala biti završena do 25. obljetnice Dana ustrojavanja.
Središnjoj svečanosti su uz članove 34. bojne nazočili pripadnici 36. Inženjerijske-pontonirske bojne Sisak "Dabrovi", predstavnici udruga proizašle iz Domovinskog rata, koordinacije udruga Domovinskog rata, HVIDA-e te župan Matija Posavec i zamjenik župana Zoran Vidović.
