18. studenog: Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje

U Republici Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata, od 1991. do 1995. godine, dogodila su se velika stradanja ljudi, posebno u gradu Vukovaru i Škabrnji. Sjećajući se svih žrtava i odajući im dostojanstvenu zahvalnost 18. studenog diljem Hrvatske obilježava se Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
 
Bitka za Vukovar najveća je i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. Obrana Grada Heroja za vrijeme velikosrpske agresije trajala je 90 dana. U obrani je tijekom okruženja sudjelovalo oko tisuću 800 branitelja. Oko 60 posto bili su stanovnici Vukovara, a ostalo su bili domoljubi iz ostalih dijelova Hrvatske i Herceg Bosne. Tog ponedjeljka, 18. studenog 1991. godine, Jugoslavenska vojska i srpski pobunjenici u Hrvatskoj, nakon višemjesečne opsade, preuzeli su kontrolu nad cijelim gradom. Branitelji Mitnice predali su se u 15.30 sati, dok su neki dijelovi Vukovara pružali oružani otpor sve do 20.11 sati. Nakon pada Grada Heroja, na cijelom njegovom području počinjena su mnogobrojna ubojstva branitelja, civila i ranjenika iz vukovarske bolnice te su mnogi odvedeni u nepoznatom smjeru. Tek će se godinama kasnije, nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja i iskapanja na Novom vukovarskom groblju, Ovčari i drugim masovnim grobnicama saznati za njihovu tragičnu sudbinu. Neki su odvedeni i u logore na području Republike Srbije.

U višemjesečnoj obrani Vukovara poginulo je oko šesto branitelja i tisuću sto civila. Nakon pada grada, trećina branitelja uspjela se u manjim skupinama probiti iz Vukovara, oko 500 do 600 ih je poginulo, a ostali su zarobljeni ili ranjeni. Vukovarska je bolnica zbrinula četiri tisuće ranjenika, a nakon pada grada 200 ljudi iz bolnice odvedeno je na Ovčaru i pogubljeno. Među njima nalazio se i Siniša Glavašević, novinar Radio Vukovara. Vukovarski branitelji uništili su oko 300 srpskih tenkova i oklopnih transportera, srušili 25 zrakoplova, a broj mrtvih na srpskoj strani procjenjuje se između pet tisuća do sedam tisuća. Iz grada je prognano je više od 22 tisuće Vukovaraca. Prema podacima iz Vukovara, ukupno pet tisuća branitelja i civila je poginulo ili je pobijeno u tom gradu. To je trećina svih hrvatskih žrtava u Domovinskom ratu. Ukupno 54 djece mlađe od deset godina je poginulo tijekom napada na grad. Najmlađa žrtva imala je samo šest mjeseci.

Nakon što su ušli u grad, Jugoslavenska vojska i četnici počeli su pljačkati pokretne spomeničke baštine i odvoziti ih u Srbiju. Grad je uništen i opljačkan. Razoreno je 13 tisuća 400 kuća i stanova, oštećeni su i kulturni spomenici. Razaranja bila su ogromna, a gotovo da nije bilo niti jedne kuće koja nije bila pogođena s barem nekoliko projektila. Hrvatski sabor je u spomen ne tragična zbivanja tog dana, 18. studenog proglasio „Danom sjećanja na žrtve Vukovara“.

Tog istog ponedjeljka, 18. studenog 1991. godine, oko 7:30 sati pripadnici srpskih paravojnih postrojba potpomognuti zrakoplovstvom, tenkovima i pješaštvom JNA, na čelu s Ratkom Mladićem, počeli su krvavi pohod na Škabrnju. Samo tog dana tada stradalo je 48 civila i 15 branitelja. Pokolji i progoni nastavili su se i sljedećeg dana u susjednom Nadinu, a tijekom višegodišnje okupacije sve do oslobođenja u vojno-redarstvenoj oslobodilačkoj akciji „Oluja“ broj šabrnjskih žtava povećao se na 86. Škabrnja je tog dana potpuno razorena i spaljena od strane agresora, a civili su izvlačeni iz podruma i skloništa i ubijani bez milosti.

Masovna grobnica u Škabrnji nalazi se u neposrednoj blizini Osnovne škole Vladimira Nazora. Na spomen-ploči je natpis:
 

Prema podacima iz Općine Škabrnja, iskapanjem masovne grobnice, 1996. godine, ekshumirano je 27 posmrtnih ostataka, a u Ambaru još dva. Među njima je i pet civilnih žrtava iz Zemunika Gornjeg. U Škabrnji je ubijen i Luka Čičak, rodom iz Bosanske Posavine, koji se ovdje našao na taj sudbonosni dan.