Na današnji dan, 15. siječnja 1992. godine Hrvatska je postala međunarodno priznata država nakon što su je priznale sve članice tadašnje Europske zajednice.
Nakon tragičnih posljedica rata koji su snage Jugoslavenske narodne armije (JNA) sa srbijanskima provele protiv Hrvatske na njezinom tlu u ljetnim mjesecima 1991. godine, razaranje sela i gradova, stradanja civilnog stanovništva te sve veći broj izbjeglica i širenje bojišta uz kršenja primirja od strane agresora, međunarodna javnost shvatila je da Jugoslaviju neće biti moguće sačuvati.
Na ministarskom zasjedanju Europske zajednice, današnje Europske unije, održane u Bruxellesu sredinom prosinca te iste godine, tadašnji njemački ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich Genscher uspio je pridobiti Zajednicu da prihvati politiku skorog priznanja “onih jugoslavenskih republika koje to žele i koje za to ispune uvjete što ih je postavila Europska zajednica”.
Kao prva država koja je priznala Hrvatsku ostat će zapamćen Island, a nakon nje to isto je učinila i Njemačka. Priznanje zapadnoeuropske zemalja okupljenih u Zajednici, slijedile i istočnoeuropske zemlje. Od izvaneuropskih zemalja Hrvatsku su među prvima priznale Kanada, Australija i Novi Zeland te latinskoameričke države Čile, Argentina, Urugvaj, Peru i Bolivija, u kojima su brojne zajednice hrvatskih iseljenika pomagale i osnažile diplomatsku akciju za međunarodno priznanje zemlje.