Treći po redu festival hrvatske drame za djecu Mali Marulić održan je u Splitu od 11. do 14. travnja 2010.
Na ovaj značajni festival profesionalnih kazališta za djecu, odlukom izbornice Lade Martinec Kralj, u konkurenciji je bilo prikazano 9 predstava hrvatskih autora u produkciji 5 hrvatskih i 1 inozemnog kazališta, od ukupno 23 prijavljena naslova.
Za nagrade su konkurirale predstave rađene na tekst domaćeg pisca (autorski tekst ili adaptacija).Kazališna družina «Pinklec» u konkurenciju je ušla predstavom «Dječak Ivek i pas Cvilek» koja je rađena u koprodukciji s Dječjom i Lutkarskom scenom HNK u Varaždinu prema motivima romana «Pas Cvilek, dječak Ivek i Dudaš Martin» Ðure Vilovića.
Nagrada na ovom značajnom festivalu hrvatske drame za djecu koji je održan neposredno prije tradicionalne manifestacije Marulićevi dani veliko je priznanje našim PINKLECIMA, koji su tek nedavno kročili u svijet profesionalnih kazališta.
Kazališna družina PINKLEC u koprodukciji s
Dječjom i lutkarskom scenom HNK u Varaždinu
premijera dječje predstave
DJEČAK IVEK I PAS CVILEK
prema motivina romana «Pas Cvilek, dječak Ivek i Dudaš Martin» Ðure Vilovića
Režija: Anica Tomić
Dramaturginja: Jelena Kovačić
Glazba: Nenad Kovačić
Igraju: Marija Kolb, Jelena Dokleja, Mario Jakšić, Igor Baksa, Bruno Kontrec
Jednom davno u mašti Ðure Vilovića živjeli su pas Cvilek i dječak Ivek. Pas Cvilek nije imao gospodara, a dječak Ivek nije imao roditelja. Njihovu priču danas pričaju Marija, Jelena, Bruno, Igor i Mario koji jednako kao i zamišljeni Ivek žive bez onoga za čim najviše čeznu, bez roditeljske ljubavi. Svaku večer prije spavanje jedni druge uspavljuju pričama. U oskudnom sobičku jednog doma za napuštenu djecu, njihova zaigranost prkosi njihovoj usamljenosti i ostavljenosti, a njihova mašta mijenja i rastvara zamišljene živote Iveka i Cvileka.
Pričajući o Iveku i Cvileku i njihovoj potrazi za sretnim završetkom, dječaci i djevojčice zapravo pričaju o sebi samima, pokušavajući izmaštati i sretne završetke vlastitih priča. Njihov dječji optimizam i istinska želja za boljim životom dokazuje nam da čak i onda kad smo napušteni i zaboravljeni međusobno razumijevanje postoji kao istinska utjeha, ali nas istovremeno podsjećaju da upravo danas mnoga napuštena djeca, kada se ugasi svjetlo, maštaju neke druge i sretnije živote.
Anica Tomić i Jelena Kovačić
