„Zahvaljujem Brigadi što su išli s inicijativom štampanja ovakve foto-monografije koju smo mi s radošću prihvatili i distribuirat ćemo po svim osnovim školama jer nam je važno, kao instituciji koja je osnivač osnovnih i srednjih škola da se promiče istina o Domovinskom ratu, da se naša djeca i mlađe generacije uče što se to dogodilo 1991. godine, da se istina nikad ne zaboravi.“ – između ostaloga rekao je na otvaranju župan Matija Posavec.
Autorski tim predvodio je umirovljeni brigadir Mile Krištof koji je predstavio Monografiju. Dio tima bio je i umirovljeni satnik Krešimir Maretić koji je govorio je o ciju projekta doniranja monografije školama.
O nastanku Monografije i njenom cilju govorio je Ivan Krupec, predsjednik Udruge veterana 2. Gardijske brigade Gromovi.
-Ratni put smo pretočili u knjigu, teško i mukotrpno iščitavajući gomile dokumenata, zapovijedi, izvješća, ratne dnevnike, bilježeći živu riječ nas samih sudionika, dok još pamtimo. Zašto? Ravnatelji, vi to najbolje znate, učenje je majka mudrosti. Upravo zato da se ne ponovi zlo rata. Upravo zato da povijest, ispisanu našom krvlju, znojem i suzama prenesete našim naraštajima. – naglasio je predsjednik Udruge.
Gromovi i zapovjedništo 1. Pješačke bojne ustrojeni su u Trsteniku kod Zagreba, a prošli su ratišta diljem cijele Hrvatske, od Like, Banije, Slavonije, Zadra do Dubrovnika. – Ratnu zastavu ponosno smo ponijeli iz Kranjčevićeve, krenuli smo u Domovinu, u brobu protiv ljudi nahvao, nošeni samo velikim srcem, ne mareći za žrtve., istaknuo je Krupec.
U svom je govoru istaknuo posebno istaknuo: Borili smo se da imamo slobodne i lijepe trgove, a danas na tim istim tgovima, s bolom i suzom u oku, ispraćamo našu djecu na privremeni rad u drugu zemlju. Nismo se za to borili. Vjera, dom i obitelj naš su temelj, prema neki to shvaćaju kao našu slabost. Ne, to je naša snaga. Nadahnuti vjerom u Krista i pravdu branili smo se od barbara s istoka 90-ih godina prošlog stoljeća, branili smo se od istih onih koje danas proglašavaju ugroženima, a krenuli su u zatiranje svega što je hrvatsko.
I danas mnogi od njih pljuju na nas branitelje, našu crkvu, vjeru i Domovinu. Žele izokrenuti povijest svojim lažima i krivotvorninama. Poručujemo im jasno i glasno: Nećete nam vi pisati povijest! Ne može se u Hrvatskoj lagodno živjeti, sijati i žnjati, a u isto vrijeme moliti Boga da tamo na istoku padne kiša, a kod nas zavlada suša.
U Lijepoj našoj ima mjesta za sve ljude, koje god vjere, rase ili nacije bili, osim za one koji joj ne žele dobro i ne prihvaćaju je kao svoju Domovinu.
Mi Hrvati imamo svoju povijest i znamo tko smo, što smo, odakle smo i čiji smo. Onima koji ne znaju, nismo za to krivi, niti smo im se dužni opravdavati. Kosti naših mučenika su zalog naše samostalnosti i slobode i mi se toga odreći nećemo nikada, ni pod koju cijenu.
