„Kad smo stigli u Vukovar počeo je pakao rata, nismo ni bili svjesni, a onda više nije ni bilo pomaka. Možda smo se i mogli vratiti, ali kome smo mogli ostaviti djecu, ranjenike, branitelje i grad? Išli smo do kraja, nismo znali što nas čeka. Kakva sudbina.
Dani pakla, dani borbe za život. Sa suborcima, prijateljima i braniteljima bio sam na Sajmištu, a nakon pada Vukovara završio sam u Dalju. Od 35, sedam nas je ostalo živih, završili smo u logorima Stajićevo i Sremska Mitrovica gdje smo nas troje ostali 185 dana, dakle više od šest mjeseci, Novak Antun, Ivica Vugrinec i ja.
Nažalost, 10 kolega je ubijeno, neki su mućki ubijeni na Ovčari, a jedan se još uvijek vodi kao nestali.
Danas, kad se sjetim svojih prijatelja suboraca koji su dali ono najvrijednije, svoje živote, rade emocije i naravno da srce krvari“ – rekao je u Čakovcu prilikom obilježavanja 25. obljetnice pada Grada Heroja i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje Zvonko Horvatić, hrvatski branitelj i logoraš te poručio:
„Na današnji dan želim reći da kad govorimo o istini, istina je naša misija, naša vizija. Da se zna, da se nikada ne zaboravi, za mlađe i buduće generacije, i da pričamo o domoljublju i čovjekoljublju jer mi branitelji smo stvarali Hrvatsku. Plaćali smo je krvlju. Mi smo uzor i temelj naše domovine, pokazali smo kako se stvarala i kako se branio hrvatski narod.“
Branili su hrvatski narod, branili su nas. Stvarali Hrvatsku u kojoj mi danas slobodno živimo. Zato im hvala i vječna slava! Međimurje 25 godina ne zaboravlja na Vukovar, njegovu krv i bol. Ne zaboravite one koji su se borili za Domovinu i one koji su u toj borbi dali ono najvrijednije, svoje živote.
