Povodom blagdana Velike Gospe, koji se slavi 15. kolovoza, prenosimo poruku Karla Šimeka, župnog vikara Župe Prelog.
Na svetkovinu Velike Gospe ili Marijana uznesenja na nebo, diljem svijeta slavit će se ova svetkovina u svetištima i crkvama posvećenima Mariji, a kod nas je to u Svetoj Mariji. Veliko proštenje ili Velka meša.
Svetkovina Marijina uznesenja na nebo, jasno nam kaže, Marija je tijelom i dušom uznesena na nebo. Odnosno, njezino tijelo nije ostalo u grobu i neće morati čekati sudnji dan i dan uskrsnuća. Ona je već sada uskrsnula, tijelom i dušom nalazi se na nebu. To je povlastica koja Mariji pripada kao Majci Božjoj, ona koja je bez grijeha začela i u potpunosti posvećena, milosti puna, nije mogla ostati u grobu jer je smrt posljedica grijeha. Stoga se i ne govori o Marijinoj smrti nego o Marijinom uskrsnuću. Marija je usnula, Marija na nebo uznesena je također slika onoga što će se dogoditi svakom vjerniku – završit će u nebeskoj domovini.
U svim narodima i religijama, nebo se zamišlja vertikalno, kao nešto što što se nalazi gore, iznad nas. Ući u zajedništo s nebeskim, božanskim, zamišljalo se kao uznešenje, uzvišenje. Apostol Pavao tako tvrdi da će u Kristu svi biti oživljeni. Najprije Krist, zatim oni koji su Kristovi, a na kraju čitavo postojanje, da Bog bude sve u svemu. Kako će se to zbiti?
Francois Mauriac, veliki francuski intelektualac, nobelist i katolik, na pitanje prijatelja: „Kako to da vi koji ste jedan kritičan i suvremeni čovjek, intelektualac, možete istodobno kao kršćanin vjerovati u tako nešto apsurdno, kao što je život poslije smrti? Kako sebi tako nešto zamišljate?“ Mauriacov odgovor bijaše neočekivan. „Uopće sebi to ne pokušavam zamisliti. Prepuštam Bogu način na koji će svoje vjernike iznenaditi.“
Spomenimo tu i suvremenog njemačkog filozofa Jurgena Habermasa koji je u jednom govoru 2001. godine u Frankfurtu iznenadio svoje slušatelje sljedećom tvrdnjom: „Izgubljena vjera u uskrsnuće ostavlja sjenu i prazninu.“ A njegov učitelj Marx Horkheimer 1968. u razgovoru za časopis Spiegel kaže: “Ako ne bi postojao Bog i nada u uskrsnuće onkraj smrti, tada, u konačnici, ne bi postojala niti pravednost za sve žrtve ljudske povijesti zla.“ Ta težnja za puninom pravednosti pobudila je u njemu čežnju za sasvim drugim. Nadu da bi ipak mogao postojati konačni smisao ljudskog postojanja.
Cijelu poruku župnog vikara Župe Prelog Karla Šimeka poslušajte u Vjerskom programu u ponedjeljak u 12:30 sati.