Prečasni Hoblaj: Neka im vječno svjetlo gori u nebeskim prostranstvima

Srijeda, 02.11.2016.
Antun Hoblaj, župnik u Prelogu
Na Dušni dan u vjerskom progamu naši su slušatelji imali priliku poslušati propovijed prečasnog Antuna Hoblaja, župnika Župe sv. Jakoba u Prelogu. Dio njegove poruke prenosimo u nastavku. 


Dušni dan je dan kada na poseban način u našim mislima i molitvama jesu svi ljudi dobre volje, svi koji su nas na bilo koji način zadužili, svi oni koji su na bilo koji način potrebni naše molitve i našega evanđelja. Poslušajmo zato Evanđelje po svetom Ivanu.
 
Isus stiže u Betaniju i nađe da je Lazar već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike 15 stadija, a mnogo Židove bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog smrti brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi pođe mu u susret, dok je Marija ostala u kući.
 
Marta reće Isusu: „Gospodine da si bio ovdje brat moj ne bi umro, ali sada znam što god zaišteš od Boga dat će ti.“
 
Kaza joj Isus: „Uskrsnut će tvoj brat“. A Mata će mu: „Znam da će uskrsnuti u Uskrsnuću posljednji dan.“
 
Reće joj Isus: „Ja sam uskrsnuće i život tko u mene vjeruje ako i umre živjet će i tko god živi i vjeruje u mene neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?“
 
Odgovori mu: „Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti  Krist, Sin Božji, onaj koji dolazi na svijet.“
 
Riječ Gospodnja.
 
 
S vjerom stojimo, braćo i prijatelji, pred grobom ili pred grobovima, s vjerom stojimo u mislima pred svima onima koji su nas pretekli, koji su se preselili s ovoga svijeta. Dolazimo u toj vjeri i našoj molitvi. Neće ovih dana biti niti jednog katolika, barem tako vjerujemo, koji ne bi otišao i očistio grobove svojih pokojnika. Ako to ne bismo sada napravili, kada bismo? No, puno je vrijednija naša molitva. Doći ćemo pred grob našeg pokojnika s molitvom na usnama, za sretnu budućnost, za život s Bogom, za rajsku radost. Tko to ne bi želio? Molimo mi za njih pa će i oni za nas, kad nam ustreba.

Ono što za njih najviše možemo učiniti danas jest biti na Svetoj misi i prikazati je za njih. Sve naše molitve na groblju nisu ništa u odnosu na Svetu misu. Zašto? Zato što u njoj sam Krist iznova prinosi svoju muku i smrt nebeskom Ocu. Ne, neće ovih dana, duboko vjerujem, biti iskrenog katolika koji neće biti na Svetoj misi i prikazati je za svoje pokojne. Doći ćemo i dolazimo sa svijećom. Toliko svijeća će gorijeti na našim grobljima, crvene, bijele, plave, ljubičaste u čast onima koji počivaju.

Neka im vječno svjetlo gori u nebeskim pronstranstvima. Kao svijeća izgarali su na ovoj zemlji, neka im sada Gospodin u Nebu bude svijetlo koje nikad ne prolazi. I svjetlost vječna svijetila njima, kažemo u molitvi, i neka ta želja danas, na Dušni dan, bude u našim dušama posebno istaknuta.

Dolazimo i doći ćemo sa cvijećem, cvijeće je znak nježnosti, topline i ljubavi koje smo osjećali prema svojim dragim pokojnicima. Možda mu nikad u životu nismo darovali cvijet, učinimo to barem danas. Kroz taj cvijet recimo mu barem danas da ga volimo i da žalimo što mu za ovozemaljskog života možda nismo izrazili više pažnje, ljubavi ili poštovanja. Možda smo mu samo za rođendan donijeli buket cvijeća. Donesimo mu buket cvijeća danas i zaželimo mu sretan nebeski rođendan. Zar ima ljepšeg rođendana od rođendana u Nebu.

Neka taj cvijet bude izraz našega srca i znak da jednakom ljubavlju nastavljamo pratiti svoje pokojne. Ne, nismo ih zaboravili i nećemo ih zaboraviti, to onaj buket cvijeća jasno pokazuje. Dolazimo možda i sa suzom u oku. Ako su naši pokojni već odavno u grobu, možda nećemo zaplakati, ali što s onima koji su tek nedavno otišli s ovoga svijeta?

Ako stojimo pred grobom nedavno preminulog, nekog nama bliskog, onda nećemo moći zaustaviti suzu koja je krenula niz lice. Pa tko ne bi zaplakao za onim dragim vremenima, punim lijepih uspomena igre, priče, smijeha, ljubavi?! A ta je osoba bila tako mila, prijatna dobra i draga u svakom društvu. Njezinim odlaskom kao da smo osiromašeni na ovoj zemlji. Eto, zato plačemo…
 
Oni koji su ljubili Krista i čuvali se grijeha, s Kristom će svoj život nastaviti u vječnosti. To nam danas potvrđuje sveti Pavao u poslanici Solunjanima. Doista, ako vjerujemo da Isus umre i uskrsnu onda će Bog i one koji usnuše u Isusu privesti zajedno s njime. Neka Gospodin u Nebu bude mislostiv našim dragim pokojnima i neka ih privede k sebi u vječnu radost. Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svijetlila njima, počivali u miru vječnom. Amen.

Nastavimo našu molitvu svaki za sebe i u zajedništvu svojih obitelji, ustrajmo u molitvi uvijek vjerujući u ljubav, dobrotu i milosrđe Božje.

Pozdravljam sve vas i molim zajedno sa svima vama sa sve naše drage pokojne. Hvaljen Isus i Marija.
 
Antun Hoblaj, župnik u Prelogu